Sunčan i vjetrovit rujanski dan na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na tamnosivoj mramornoj ploči pojavljuje se slovo po slovo ime i prezime mojeg oca, datumi njegova rođenja i smrti. Promatram vješte pokrete gravera Martina. Slušam kratke i zvonke udarce alata po površini nadgrobne ploče. Raduje me ideja da ću u zvuku razabrati urezana slova. Pomišljam kako…
Kako doživljavam duševno bolesnu osobu? Što me uznemiruje kada razmišljam o ludilu? S njima i bez njih je autoportret, video zapis o mojim dilemama, sumnji, optimizmu. U formi video dnevnika, svakodnevno sam po izlasku iz bolnice ispred kamere u improviziranom studiju bilježila vlastite osjećaje i reakcije, svoja iskustva jednomjesečnog boravka i druženja sa shizofrenim bolesnicima…
Do kosti je rad o uzajamnom odnosu dviju bliskih osoba. Polazište za realizaciju rada bila je činjenica da se nakon operacije i tijekom oporavka moja majka brinula o meni. Njezino potpuno podređivanje mojim dnevnim potrebama iziskivali su od mene reakciju i odgovor na njezinu ustrajnost. Osim svakodnevne pomoći, fotografirala je moja raspoloženja i zdravstveni napredak.…