Kako doživljavam duševno bolesnu osobu? Što me uznemiruje kada razmišljam o ludilu?
S njima i bez njih je autoportret, video zapis o mojim dilemama, sumnji, optimizmu.
U formi video dnevnika, svakodnevno sam po izlasku iz bolnice ispred kamere u improviziranom studiju bilježila vlastite osjećaje i reakcije, svoja iskustva jednomjesečnog boravka i druženja sa shizofrenim bolesnicima muškog odjela Integralne psihijatrije Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu.
Dnevnički video zapis strukturiran je u šest podnaslova. Gledatelj na šest ekrana, istovremeno prati šest priča uronjen u zvučnu kakofoniju koja iziskuje iznimnu pažnju i napor u praćenju sadržaja. Tokom razgovora sa bolesnicima često sam se nalazila u situaciji kada istovremeno pokušavam razgovarati sa nekoliko njih nastojeći bezuspješno oblikovati zvučni kaos u konstruktivno pričanje.
Realizirano 2010. godine u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, Zagreb, za Festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantni umovi (umjetnost-tijelo-mentalno zdravlje), 2010.
Autorica: Amela Frankl
Kamera, postprodukcija: Miran Krčadinac
Prijevod: Graham McMaster
Produkcija: Kontejner/biro suvremene umjetničke prakse, Zagreb