U Praškoj ulici u središtu Zagreba, golih stopala korak po korak mjerim katastarsku česticu broj 2427. Parkirne rampe i luksuzna automobilska karoserija rugaju se zaboravu, i zagrepčanima koji su na ovom mjestu jednom davno izgradili sinagogu, voljeli svoj grad i iz njega tragom nestajali. Ima li za njih plemenitosti i dostojanstva? Za 1498 metara kvadratnih?!…
Započeo je putovanjem u Mauritaniju, nastavio po Francuskoj, pa zagrebao po mojoj zagrebačkoj svakodnevici
Performans I to će proći temeljim na priči o eksponatu izloženom u Memorijalnom muzeju Spomen područja Jasenovac. O prstenu na čijoj su unutrašnjosti ugravirane riječi “I to će proći“. Ispričala mi ju je poznanica, prije godinu dana, pokušavajući me utješiti i ohrabriti, osloboditi briga koje su me tada zaokupljale.“I to će proći“, riječi koje su…
Rad činjenica ž osmišljen je za pročelje zagrebačke gimnazije u Križanićevoj ulici, u formi intervencije u javnom prostoru. Koncipirala sam ga početkom 2015. godine u okviru dvogodišnjeg projekta O empatiji. Crnu pleksiglas ploču s otisnutim tekstom željela sam postaviti na pročelje obrazovne ustanove koja je tijekom Drugog svjetskog rata poslužila kao privremeni sabirni centar za…
Rad Balada o dva nadgrobna bloka temeljen je na konkretnoj situaciji, osobnoj priči o bizarnom obiteljskom naslijeđu. Kratko nakon Drugog svjetskog rata moj djed i moj otac spasili su od daljnje devastacije dva nadgrobna kamena bloka moje prabake i pradjeda pohranivši ih u dvorište naših rođaka nadomak Zagreba. Priču o nadgrobnim blokovima otac mi je…
Tijekom Drugoga svjetskog rata koprivnička sinagoga bila je devastirana. Djelomično spašeni i očuvani obredni predmeti danas su dio stalnoga izložbenog postava Muzeja grada Koprivnice. Orgulje iz sinagoge bile su spašene te prebačene u petstotinjak metara udaljenu franjevačku crkvu Sv. Antuna Padovanskog. Ondje su ostale do danas, u svojoj punoj funkciji. Potaknuta upravo tom činjenicom koncipirala…
Poskakivanje do iznemoglosti oko Zdenca života je bio moj prvi napor nakon složene tjelesne operacije i oporavka. Citiram scenu iz Pasolinijevog filma u kojem Ninetto Davoli poskakujući naivno zapita svojeg filmskog oca Tota: “ E Papa, perché beati, beati?“ U mom slučaju citat iz Pasolinijevog filma je istovremeno iskaz stvaralačke radosti, ali i kontrast Meštrovićevoj…
Pravilo projekta: Deset kustosa ili kustoskih kolektiva pozvala sam na suradnju. Šalju me u Pariz kako bih ispunila jedan zadatak, narudžbu. Odlazim u Pariz, slijedim precizno zadane upute, izvršavam narudžbu. Po povratku u Zagreb realiziram i predstavljam u Muzeju suvremene umjetnosti rad, performans ili instalaciju koristeći se pritom materijalom prikupljenim pri izvršavanju zadatka. Rad je…
Sunčan i vjetrovit rujanski dan na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na tamnosivoj mramornoj ploči pojavljuje se slovo po slovo ime i prezime mojeg oca, datumi njegova rođenja i smrti. Promatram vješte pokrete gravera Martina. Slušam kratke i zvonke udarce alata po površini nadgrobne ploče. Raduje me ideja da ću u zvuku razabrati urezana slova. Pomišljam kako…
Kako doživljavam duševno bolesnu osobu? Što me uznemiruje kada razmišljam o ludilu? S njima i bez njih je autoportret, video zapis o mojim dilemama, sumnji, optimizmu. U formi video dnevnika, svakodnevno sam po izlasku iz bolnice ispred kamere u improviziranom studiju bilježila vlastite osjećaje i reakcije, svoja iskustva jednomjesečnog boravka i druženja sa shizofrenim bolesnicima…