I to će proći [2017]

Performans I to će proći temeljim na priči o eksponatu izloženom u Memorijalnom muzeju Spomen područja Jasenovac.

O prstenu na čijoj su unutrašnjosti ugravirane riječi “I to će proći“. Ispričala mi ju je poznanica, prije godinu dana, pokušavajući me utješiti i ohrabriti, osloboditi briga koje su me tada zaokupljale.“I to će proći“, riječi koje su u meni izazivale nemir.

Morala sam saznati sve o prstenu. Odlazim u muzej u Jasenovcu. U polumraku, na dnu jedne od malobrojnih staklenih vitrina s predmetima logoraša pronalazim jedva vidljivi prsten. Jednostavnog je oblika. Saginjem se prema vitrini. Slabo svijetlo ne da mi da vidim njegovu unutrašnjost ni gravuru. Pred očima mi bliješte slova s male elektronske legende.

Tko je bio vlasnik tog prstena? Kako je u neljudskim uvjetima, pod prijetnjom smrću imao volju i snagu upisati riječi ohrabrenja, sačuvati nadu i vjeru u kraj mržnje…“I TO ĆE PROĆI“?! Kome je ova izreka upućena? Činjenice s legende ne otkrivaju mnogo. O vlasniku nisam saznala ništa. Zauvijek će ostati anoniman. Ali ne i njegova snažna i ohrabrujuća gesta.

Želim je izvući iz mraka muzejske vitrine, svratiti na nju pozornost, glasno i pod intenzivnim svjetlom. Ugravirati je kao što je to učinio nepoznati logoraš iz Jasenovca. Da, i nakon sedamdeset godina, uvjerena kako je to potrebno učiniti. Ovdje i sada.

Stojim pred golim, tamnim zidom. Graviram slovo po slovo izreku: „I to će proći“.

Tekst Marija Selak