Subota je prijepodne, 17. kolovoza 2019. godine.

Nalazimo se šezdesetak kilometara sjeverno od Nouakchotta. Na osamnaestom stupnju i

trideset i šestoj minuti sjeverne zemljopisne širine, na šesnaestom stupnju i

šestoj minuti zapadne zemljopisne dužine.

U Mauretaniji. Na zapadnoj obali Afrike.

Cesta na fotografiji povezuje Tanit i državnu autocestu Nouakchott – Nouadhibou.

Tanit je nenaseljeno mjesto na osami , novoizgrađena luka namijenjena

tradicionalnom načinu ribolova.

Tržnica, hladionica i postrojenje za desalinizaciju morske vode,

pod strogim nadzorom čuvara, zjape prazni.

Gledam kroz objektiv fotoaparata u smjeru istoka.

Na horizontu vidim tragove pustinjskog pejzaža i pravilno raspoređene električne vodove.

Dalje od crte na horizontu, u pustinji, nalazi se grad Chami i Zouérate.

Sjeverno od suhe saharske obale.

Na ovoj cesti bez imena mogli bismo krenuti kamo god želimo.

Za trenutak pogledam prema nebu: sivo i gusto, mješavina beža i toploplavog.

U perspektivi se nižu stupovi ulične rasvjete. Kakav putokaz !?

Fin netaknut pijesak pokreće tek snaga vjetra, obrubljuje rijetko nisko raslinje

nedaleko ceste.

Izlazim iz auta i snimam motiv.

Čudim se cesti koja je pješčana i nije pješčana.

Stojim na putu koji to jest i koji to ne mora biti.

Nema baš nikoga i mogla bih se zbog toga osjećati nelagodno. Ali Demba, Georges, Kalidu

i djeca ispred supermarketa čekaju na nas.

Njihovi su pogledi blizu i ne napuštaju nas lako.

…i da sada na trenutak zatvorim oči, osjetila bih pustinjsku toplinu i

svjež morski zrak s Atlantika. Kakav osjećaj !?

Tekst, fotografija: Amela Frankl
Lektura: Martina Fryda Kaurimsky

 

Projekcija/ performans Impromptu, Francuski paviljon, SC Zagreb, 2019
Realizirano uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske